10 godina nakon izlaska iz zatvora

10 godina na slobodi.
Bez ikakvih problema sa zakonom. Cak ni saobracajni prekrsaj nisam pocinio.

Ali posljedice ostaju. Duhovi proslosti mi ne daju mira.

Sjecanja blijede polako,ali jos uvijek se sijecam likova iz zatvora. Ni sa kim,nemam kontakte.

Relativno kratko vrijeme koje sam proveo u zatvoru mi je donijelo mnoge probleme u kasnijem zivotu. Posljedice osjecam i dan danas,10 godina nakon izlaska iz zatvora, 20 god od pocinjenja kaznenog dijela.

Kaznena evidencija, kao jedna od glavnih posljedica :
Ostali su podaci o meni u kaznenoj evidenciji. Cak i  kad se steknu uvjeti za brisanje iz kaznene evidencije,trag ostaje. Nikad se ne brise bukvalno sve.
Takvi podaci otezavaju zivot jako.
Pravosudni organi i policija imaju podatke o vama i poslije brisanja.

Za mnoge poslove vam je potrebna potvrda o nekaznjavanju.

Sanjam ponekad zatvor ,i dan danas. I uvijek ujutro mi je drago sto nisam u njemu.

Osvrnem se ponekad na dio mog zivota koji je pridonio tome da zavrsim u zatvoru i shvatam koliko sam glup i naivan bio. Koliko nista nisam znao u zivotu. A mislio sam da znam sve.
Lose drustvo i visak slobodnog vremena smatram za glavne krivce zbog kojih sam zavrsio u zatvoru. Danas 10 godina nakon izlaska,izbjegavam sve ljude koji se mozda bave kriminalom, izbjegavam svake kontakte sa njima, ne zelim da me iko vidi sa njima....Druzim se samo sa ljudima za koje znam da su cisti i da nisu skloni nikakvom kriminalu.

Da li sam ja se popravio jer sam bio u zatvoru ? Odnosno da li me je zatvorska kazna opekla i da li me ona odvraca od necinjenja kaznenuh dijela ?

NE. DEFINITIVNO NE.NE

Ja sam jednostavno promjenio nacin razmisljanja. Imam druge ciljeve u zivotu, druge vodilje. Imam druge vizije. Druge planove.  Jednostavno to.
Ja bih dosao na ovaj nacin razmisljanja koji sad imam i da nisam bio u zatvoru.
Zatvor mi nije pomogao nimalo da promjenim nacin razmisljanja. Mogao je samo da mi odmogne.

Nije teska robija,teski su robijasi.