Nema zatvorenika u Hrvatskoj koji nije čuo za Miciku i Eriku. Osuđeni na dugogodišnje kazne, oni su smješteni u zatvor u Lepoglavi.
Ovo je priča čovjeka koji je bio u Lepoglavi i ispričao mi je ovo:
Kad je tek stigao u zatvor u Lepoglavu,sproveli su ga u centralni dio zatvora poznat kao „Zvijezda“.To je centar sa kojeg se granaju hodnici pa podsjeća na zvijezdu.Do prije nekoliko godina je na sredini te zvijezde bio instaliran mitraljez.Valjda ako izbije pobuna da mogu pobiti zatvorenike.Nema drugog objašnjenja.Sad tog mitraljeza nema,kako je Hrvatska bliže EU.Moraju pokazati Uniji da je ovo rehabilitaciona ustanova a ne logor.
Prije dolaska u Lepoglavu,naslušao se priča o silovanjima,maltretiranjima,podmetanjima i svim oblicima kriminala koji se ovde dešavaju.Stojeći tu na zvijezdi prisjećao se tih priča i primjećivao je obrijane glave zatvorenika i još više se prepao. Izgubio se skroz. Svi bulje u njega jer je novi.U sobi se upoznaje s cimerima.Oni mu se ne obraćaju uopšte,osim što su rekli svoja imena.Na šetnji sam luta.Gleda ko izgleda opasan,čuva se.Stoji kraj zida. U kuhinji gleda gdje će sjesti. Tamo je prvi put vidio Eriku (Erik mu ime,ali on sam zahtjeva da ga zoveš Erika).Obučen kao žensko.Ofarban.Čak i sjedi kao žena.Drugi mu dobacuju ! Povraća mi se od toga,kaže taj čovjek.
Vidiš kad dovedu nekog novog,sav okovan.Reži na čuvare.Tada pomisliš-neću odavde izaći živ. Stalno očekuješ da vidiš nekog ubijenog,silovanog,isječenog.Slušaš legende o nekim zatvorenicima koji su prije bili tu,koji su čuda činili,dizali pobune i slično.Na kupanje te otići strah,jer šta ako ti ispadne sapun i slične priče.
I onda nakon par dana skontaš da si još živ i da nisi silovan.Primjetiš da bi sa nekim cimerom se mogao slagati.Nudi ti kafu,cigare i slično. Sad već na šetnji nisi sam.Imaš tog cimera. Tražiš ima li još koga iz tvog grada ili iz susjednog makar.Sad već dobijaš informacije o zatvoru. Onaj što je bio okovan i režao na čuvare,eno u sobi zbija šale i svi mu se smiju.Kažu ; dobar ko hljeb. Navikavaš se na zidove,obrijane glave i sve više se utapaš u to.Sve ti postaje normalnije i normalnije.Onda shvatiš da bi bilo dobro da obriješ glavu.Što zbog higijene a što zbog toga da se uklopiš.Možda će u tu obrijanu glavu već sutra u strahu buljiti neki novi zatvorenik.
Stapaš se polako sa okolinom. Najčudnije od svega je to što počinješ krišom da gledaš Eriku.Čak počinješ i da joj dobacuješ.Kad sjediš u kuhinji a on/ona sjedne blizu tebe,gledaš ga,izgleda kao žena,a kad te slučajno dotakne,prođu te žmarci. Nemoguće.Jel sam ja normalan pomisliš.Ja nisam peder. Nevjerovatno šta sve može ljudski um.Najprije ti se povraća na to.Kasnije ti to normalno. Kako je mozak moćan,kako može da učini sve.Da se navikneš na sve.Vjerovatno da mozak nemože to da uradi,nebi se čoovjek mogao naviknuti na sve i to bi bio kraj.
Ubrzo,šetaš po cijelom zatvoru,baviš se sportom,čitaš,pričaš sa svima,dobaciš Eriki u prolazu,izvališ se na krevet.Opušteno !
Postao si dio sistema.Niko nikad te više nemože rehabilitovati.Nema povratka.
A Erika redovno ima dečka,koji je uglavnom imućniji.Šta će.Nema konkurenciju,osim Micike koja je ovdje cura svima.heheheheehh
Ponekad dođe i do ljubomornih scena.Erikin dečko zna da bude ljubomoran kad se ona zbliži sa nekim,makar i drugarski.heheheeh
A Erika uživa kao prava.Njen dečko joj kupuje poklone razne.I tako teku ljubavni dani.Ona se farba,lakira nokte,nosi minice i sve kao prava žena.Zatvorska uprava ne reaguje i svi se prave kao da ne vide.
I tako mi je ovo ispričao jedan moj cimer koji je bio u zatvoru sa mnom u Sisku. Nije stigao da mi još o tome ispriča jer je vraćen nazad u Lepoglavu.Možda se skonta sa Erikom.hehhehehe
No comments:
Post a Comment